Kada napokon odlučiš krenuti u smjeru u kojem te srce vodi, lako je moguće da će se vrlo brzo pojaviti pitanja i sumnje.
Je li to pravi put? Jesam li pogriješila što sam krenula u ovom smjeru? Postoji li nešto bolje za mene? Što ako ovo ne uspije?
Odgovora unaprijed nema. I nije jednostavno djelovati kada krećemo prema novom jer ondje nas čeka niz nepoznanica. Zastrašujuće je gledati u smjeru koji je obavijen maglom i hrabro krenuti prema njemu.
Ali, drugog načina nema.
Jer put je onakav kakvim ga mi stvorimo.
Ono što je zapravo zastrašujuće nije samo neznanje, nego i ogromna moć koju putem osviještavamo da posjedujemo. Kockice koje se slažu same od sebe. Prepreke koje nestaju. Ljudi koji se pojavljuju baš kada su najpotrebniji.
Ispunjenje dugogodišnjih želja nezamislivom lakoćom.
Nevjerojatna je ta moć koju posjedujemo. A spoznajemo je tek kada krenemo svojim putem.
Jer moć je u našoj autentičnosti.
Svojim autentičnim djelovanjem u smjeru naše radosti otvaramo prostor mogućnostima za koja nismo ni znali da postoje. Rušimo prepreke i gradimo snove. Sve se otvara pred nama i stvara se svijet kakav želimo.
Mi ga stvaramo. Svojom voljom, fokusom na ono što nam je najveselije. Akcijom u željenom smjeru.
Malo po malo gradimo svoj put. Krećemo se njime u svim smjerovima, ali u kojem god krenuli, znamo da je to onaj pravi jer je on put naše radosti. Svijetli jače od bilo čega drugoga čime smo se prije bavili.
Zato ga nastavljamo slijediti. Jer uviđamo kako je svaki drugi odabir puno mračniji, manje radostan.
Upravo u tom svjetlu je naša istina.
Kada upalimo tračak naše radosti, zauvijek ćemo biti sposobni uvidjeti njegov nedostatak. Sve će se činiti manje smisleno od života naše strasti. Jer ćemo već nakon prvog koraka biti upoznati s osjećajem radosti kakav samo življenje svoje strasti može izazvati.
I to je taj osjećaj koji vrijedi slijediti. To je svjetlo koje sjaji malo jače od svega ostalog. Koje daje smisao i osvijetljava put.
Put naše autentičnosti. Naše najveće radosti.