To je ono nešto. Ono nešto što je oduvijek ovdje. Poseban osjećaj. Kao da netko upali tračak svjetla, čiste radosti u našem biću.
U kojem god smjeru krenuli u životu, što god radili, ništa se ne može mjeriti s tim tračkom radosti. S tim leptirićima u trbuhu. Koji se uzlete uvijek zbog iste stvari. Možda se forma danas razlikuje, ali to je onaj isti žar kakav je postojao još u djetinjstvu, oduvijek. Jednostavno znamo, duboko iznutra, da je to ono pravo. Čujemo kako se naše biće viče „DA!“, „To je to!“, „Samo to želim!“.
Onaj osjećaj koji se javlja prije nego um krene s pitanjima „Kako? Zašto? Možeš li? Smiješ li? Trebaš li?“ Puno prije odgovora „Ne možeš. Nisi dovoljno dobra. Ne zaslužuješ krenuti svojim putem. Kakav bi svijet bio kada bi svi radili samo ono što vole?“
Nov svijet. Naš svijet.
U kojem dopuštamo da žar sreće postane plamen. Da postane požar u nama. Onaj koji samostalno pali sva negativna uvjerenja. Sve objektivne i subjektivne prepreke. Požar koji krči put pred nama. Magično otvara vrata. Uništava sve što može stati na naš put.
I to je zastrašujuće. Zato i gasimo taj žar. Ne želimo požar. „Bolje“ je ovako. Požar u nama je van kontrole, bukti svakim danom sve više. Samojačajuć je.
I zato, neustrašivo, suočavamo se sa žarom, prihvaćamo ga kao čistu radost. Našu strast. I onda znamo. "Da, to je to! Oduvijek je bilo to. Sve bih dala da mogu to raditi. Ne mogu zamisliti ništa drugo u čemu bih bila toliko sretna." Taj osjećaj. To je strast.
Prvi korak je dopuštenje da si priznamo da smo svjesni za čime gorimo. Dopustimo strasti da se rasplamsa u nama. I onda dolijemo gorivo odlukom – krećem! Prvim korakom, koji god on bio za svakog pojedinačno, u kojem god smjeru put išao, dajemo dozvolu da se strast rasplamsa. Da sagori negativna uvjerenja. Puštamo kočnicu.
I budi se takva sila da sve kao da se pokreće van naše kontrole. Put postaje toliko jasan. Samo naš. Toliko smo snažni. I sve odlučniji jer vatra koja gori više se ne može ugasiti. Nema sile dovoljno jake da ugasi taj plamen radosti. I prepuštamo se. Strahovi se počinju topiti.
Da, to je strast. Kreni!
Comments